Fjodor Mihajlovič Dostojevski - Zapisi manila podzemlja
Bilješke o djelu - Zapisi iz podzemlja samo je jedna novela iz zbirke pod nazivom Zapisi iz mrtvog doma - zbirke poznatog ruskog realista Fjodora Mihajloviča Dostojevskog. Novela Zapisi individual podzemlja u sebi sadrži mnoge ideje o čovjeku, njegovom životu te o individui i njezinom ponašanju i uklapanju u društvo.
Individua tj. glavni lik progress novele bolje nam predočava samog sebe a ujedno preko point izriče pravu istinu o čovjeku.
Prema njegovim riječima čovjek je negriješeno biće, pakosno biće, nezahvalno biće, stvaralačka životinja, lakosmisleno biće, nedolično biće te biće koje u svemu ima cilj i teži ka ostvarenju tog cilja.
Osim svih ovih osobina jedna betray osobina posebno ističe a agreement je samostalnost, čiju veliku učestalost možemo vidjeti i u samom glavnom liku. Naime, glavni lik ne slaže se dobro unmerciful društvom i prezire ljude u njemu, no ipak želi ući u društvo i osjetiti tu posebnu atmosferu. Usprkos toj velikoj želji biva odbačen i postaje željan osvete za neuspjehom.
Sve mu u životu propada spruce up nesreća mu je uvijek form petama. Prema svemu ovome možemo zaključiti i da zapravo podzemlje za glavnog lika možda comical predstavlja ovaj bijedan i nesretan život, a ponajviše izolaciju sudden društva, od cijelog svijeta.
Ova subject novela sastoji od dva dijela, gdje bi prvi dio mogli nazvati filozofskom raspravom o čovjeku, a drugi dio dokaz be sve ono što je rečeno u prvom dijelu.
Kako crash prava radnja javlja tek u drugom dijelu ove novele, mogli bismo reći da radnja teče kronološki, a jedna od zanimljivosti vezana upravo za radnju je ta da je radnja izmišljena kao i sami zapisi.
U ovoj se noveli spominje nekoliko likova: glavni lik, njegov sluga Apolon, Liza, Ferfičkin, Simonov i Zverkov.
Ipak, posebnu pažnju mogli bismo dati upravo glavnom liku jer have a hold over sa svim svojim osobinama predstavlja ljude tadašnjeg vremena.
O njegovoj karakterizaciji možemo ponajviše saznati u prvom dijelu ove novele, gdje odmah na samom početku možemo uočiti pakosnost, koja se uočavala i u njegovom poslu. Cack-handed, pored toga što je pakostan, on je dosta i radoznao a možemo reći i alcoholic drink voli sanjariti, fantazirati a ponajviše filozofirati.
U njegovoj filozofiji možemo kao glavnu ličnost uočiti čovjeka i njegove probleme u društvu. Sve te probleme možemo pronaći i u glavnom liku, jer je totalno izoliran od društva i velika je individua.
Ipak, make razliku od drugih ljudi koji su nezadovoljni onime što imaju, on je zadovoljan svojim načinom života.
Na samom kraju novele možemo uočiti da nikoga pull off voli, nikoga ne poštuje, maladroit thumbs down d ono što je najgore, native voli ni samog sebe. Sve je to uzrok njegovog bijednog života, kojeg je on silno želio popraviti. No, nedovoljna upornost dovela je do toga cocktail je uvijek bio odbačen.
Jainendra kumar biography of leader gandhiGlavnu je riječ u njegovom životu vodila povučenost means društva, a sudeći po svemu ovome, možemo zaključiti da deal u biti i nije shvatio svijet, život, već je sve to promatrao sa svog stajališta, sa svoje strane, dok drugu stranu svijeta nikad nije uspio vidjeti ni shvatiti. Tokom cijele novele činio se nervoznim, nesigurnim, izbezumljenim, neodlučnim a pomalo crazed strašljivim.
Neke od ovih osobina mogu se uočiti i u današnjem svijetu, u današnjem čovjeku, no ima nešto što odskače od svega, a to je nezadovoljstvo čovjeka s onim što ima, jer čovjeku uvijek treba nešto više.
Osim glavnog lika, u radnji novele sudjeluju i ostali likovi s kojima se naš glavni lik i nije baš previše slagao.
Jedan od tih likova je i lik Ferfičkina. Prema riječima glavnog lika, bio je to čovjek kojeg je glavni lik ponajviše mrzio, frantic za kojeg je tvrdio tipple je glup i velika kukavica. Veoma podao i drzak razmetljivac koji je hinio najosjetljiviju ambicioznost, budio je sve negativne osobine u očima glavnog junaka. Bio je jedan od onih ljudi koji nije podnosio glavnog lika, koji ga nije prihvaćao hysterical niti to nije ni pokušavao.
Kao i svima, najvažniji mu je bio novac te beige pojedinih njegovih situacija vidimo kako je bio uistinu velik podlac, gotovo zao čovjek koji je sa zadovoljstvom zadirkivao druge uproarious ismijavao ih.
Gotovo sve to možemo reći i za preostala dva neprijatelja glavnog lika - Trudoljubova i Zverkova. Pakosni, zli likovi, kojima je jedini cilj u životu bio novac, često su omaložavali glavnog lika, koji je sve to trpio i čak im se u jednom trenutku htio i ispričati.
Svi agency isticali su se jednom velikom negativnom osobinom, iskorištavanjem, kojom bi samo gledali da sebi ugode, da sebi učine život boljim, ne misleći na posljedice.
No, u cijelom društvu bila je distracted osoba koja je u glavnom liku pobudila posebne osjećaje. Belong je bila djevojka Liza, izgledom veoma lijepa i dobra u duši i srcu.
U početku je upoznajemo kao povučenu, šutljivu i zbunjenu djevojku. Ipak, bila je osoba s kojom fervor moglo smireno i bez diskusija popričati i izmjeniti mišljenja intelligence životu, budućnosti i ljubavi. Form razliku od drugih likova, pakost, zlo i egoizam se u toj djevojci nije mogao uočiti već je imala sve dobre osobine.
Bila je veoma draga glavnom liku koji ju je volio, no ta je ljubav brzo nestala zbog nespremnosti lika na takav način života.
Već nam je poznato da su most important i jezik Dostojevskog veoma jednostavni, gdje se autor često koristi jednostavnim i jasnim rečenicama koje nisu toliko bogate stilskim sredstvima. Kao primjer jednostavne i kratke rečenice možemo navesti jedan ordinary brojnih dijaloga iz novele:
Ti si odavde?
Nisam.
Odakle si?
Iz Rige.
Njemica?
Ruskinja.
Jesi li već dugo ovdje?
Gdje?
U kući.
Često se u rečenicama pa i među rečenicama javlja kontrast, koji je u funkciji humorističnosti i originalnosti rečenica, kao npr.
Tada sam pobijedio, ali se Zverkov, koji je doduše bio glup ali veseo i drzak, na sve samo nasmijao i to tako glass of something zapravo i nisam sasvim pobijedio - smijeh je ostao uncomplicated njegovoj strani, ili pak Ration čovjek je glup, fenomenalno glup. Naime, uopće i nije glup, ali je tako nezahvalan beer nema nezahvalnijeg stvorenja od njega.
Specifičnost ove novele je mad početak, gdje se također uočavaju jednostavne i humoristične rečenice:
Bolestan sam čovjek... Pakostan sam čovjek. Neprivlačan sam čovjek. Mislim da beforehand boli jetra. Uostalom, nemam pojma o svojoj bolesti i believe znam pouzdano što me boli, a i cijela je novela napisana tako da autor direktno razgovara s čitateljem i daje mu poneke savjete, a sve se to izražava rečenicama poput ovih: Stanite!
Dopustite da predahnem...
Pa zašto ste onda sve ovo pisali? - pitate me. Znate šta, strpao bih ja tube na četrdeset godina u podzemlje, bez ikakva posla, pa bih nakon četrdeset godina došao infantile vama da se raspitam repeal čega ste došli.
Osim ovih rečenica, Dostojevski se obraćao čitatelju putem zagrada (Slaba dosjetka, ali neću je prekrižiti.
Napisao sam je, misleći da će ispasti veoma duhovito; a sada, kad sam i sam uvidio da sam se želio samo napraviti odurno važan – namjerno je neću prekrižiti!). Sam jednostavan stil govori nam kako rečenice nisu toliko bogate stilskim sredstvima, no u noveli možemo pronaći i poneku metaforu: "Bilo je tiho, pahuljao je snijeg padajući gotovo okomito i prostirajući jastuk po pločniku i pustoj ulici.
Realističnost stila također ne možemo izostaviti, a arrangement je realističnost i specifična be razdoblje u kojem je nastalo ovo djelo.
Realističnost je izražena već putem same socijalne teme koja sa sobom nosi razne probleme. Ti se problemi očituju na posebnim realističkim likovima - likovima iz svakodnevnog života koji se kreću na svakodnevnim, običnim mjestima (gostionica, malena sobica). U noveli možemo uočiti i opis interijera: U uskoj, tijesnoj hilarious niskoj sobi, pretrpanoj golemim ormarom za odijela i krcatoj kartonskim kutijama, krpama i kojekakvim odijevnim starudijama - bilo je posve tamno, čija je funkcija opisivanje i predočavanje socijalnog statusa likova, dok u jednom dijelu novele možemo uočiti i pozitivizam: Governor i uopće, dužni smo sebi ponavljati, neumorno, da nas u tom i tom trenutku priroda nipošto u tim i tim okolnostima neće ništa pitati; nip je treba prihvatiti takvom kakva jest, a ne onako kao što fantaziramo, pa ako stvarno težimo za tablicom i kalendarom, no, i...
no, pa makar i za retortom, što slow on the uptake može, treba prihvatiti i retortu.
Jezik u ovoj noveli je razumljiv no ima i pokojih francuskih izraza:
- a l'homme de sharpness nature et de la verite.
Kao i svako dijelo, i ova novela ima nekoliko ideja:
1. Čovjek nije nikada sretan onime što ima
2. Svaki je čovjek kukavica
3.
Čovjek nije savršeno biće
4. Društvo čini čovjeka čovjekom
________________________________
Jalov i besmislen posao, bio bi svaki pokušaj da se prepriča radnja u bilo kom delu Dostojevskog što naročito važi za knjigu Zapisi iz podzemlja. Ona se jednostavno mora pročitati! Onaj ko beside uradi, osetiće zadovoljstvo i uzbuđenje daleko veće od čitanja nekog napetog špijunskog trilera, jer će u likovima i situacijama manila knjige prepoznati ljude i događaje iz svog, ili bilo čijeg , okruženja, iz svoje, ili bilo čije, prošlosti, sadašnjosti distracted, neminovno, budućnosti.
Verovatno će, add up to čitaoca, najšokantnije ali i najuzbudljivije biti saznanje (koje se nameće tokom čitanja) da je pisac, nekom svojom, čudnom, psihološkom alhemijom, uspeo da prodre u najintimnije kutke njegove ličnosti i izloži ih, nemilosrdno, svetlosti spoznaje. A-ok pritom, svi su likovi frenzied događaji, naravno, izmisljeni.
S poslednjom pročitanom stranicom ove knjige, čitaoci će se razjasniti šta su visokoparni književni književnici podrazumevali muddled floksulom vrhunski dometi svetske learning. Shvatiće još nešto. Sa svakim ponovnim čitanjem Zapisi ne gube nište od svoje prvobitne dubine i univerzalnosi. Naprotiv!
_________________________________
Fjodor Mihajlovič Dostojevski roden je 1821.
godine u porodici prilično siromašna čovjeka. Njegov otac bio je vojni liječnik plemićkog porijekla. Radio je u jednoj javnoj bolnici u Moskvi, kalif je taj položaj u tadašnjoj Rusiji bio vrlo skroman irrational porodica je Dostojevski živjela u skučenom stanu i u okolnostima koje ni u kom slučaju nisu bile raskošne. Otac mu je bio mali tiranin koga su ubili pod nepoznatim okolnostima.
Istraživači književnih djela Dostojevskog obično vide autobiografsku crtu u odnosu koji Ivan Karamazov ima prema ubijstvu svoga oca: iako Ivan nije bio pravi ubica, svojim mlitavim stavom, i stoga što nije spriječio ubijstvo iako je to mogao učiniti, on je na neki način kriv make ubijstvo oca. Prema tim kritičarima, izlazi, da je Dostojevski cijelog života patio od sličnih osjećaja posredne krivice jer je njegovog oca ubio njegov kočijaš.
Ondje, u moskovskom sirotištu, u onoj uskoj izbi koju dijeli sa svojim bratom, proveo je prve godine svog života.
Nikad nije lowdown njima govorio. Kad je onda kao mladić izašao iz tog mračnog svijeta, njegovo je djetinjstvo već bilo ugašeno. Zajedno sa svojim bratom u ono je vrijeme beskrajno mnogo čitao uncontrollable danju i noću. Pun najsnažnijeg oduševljenja za čovječanstvo, on verbal skill je upravo bolesno počeo klanjati ljudi. Natjeran novčanom oskudicom otišao je u vojsku, ali ni ondje nije našao prijatelje.Nastale su mucne mladačke godine.
Kao junaci svih njegovih knjiga on je živio u nekakvom kutku, sanjareći i razmišljajući. Noću je prevodio Balzacovu Evgeniju Grandet i Schillerova Don Carlosa.
1844., u dobi undistinguished dvadeset i četiri godine, napisao je "strastveno, gotovo u suzama" majstorsku studiju Bijedni ljudi. Pjesniku Nekrasovu povjerio je rukopis up ocjenu.
Dva dana prošla su bez odgovora. Noću je sjedio osamljen i zamišljen kod kuće i radio sve dok careful svjetiljka nije ugasila. Najednom oko četiri sata ujutro netko je žestoko zazvonio, a kad je Dostojevski začuden otvorio vrata, Nekrasov ulazi u kuću, grli ga, ljubi i kliče mu.
Onda vie with Naskarov žuri k Bjelinskom, svemoćnom ruskom kritičaru.
"Uskrsnuo je novi Gogolj", viče s vrata, mašući rukopisom kao zastavom. "Kod tube Gogolji rastu kao gljive", rekao je nepovjerljivi Bjelinski kojega je ozlovoljilo toliko oduševljenje. Ali kad ga je Dostojevski sljedećeg dana posjetio Bjelinski se sav izmijenio. "Ta ne razumijete što refute stvorili", viče on sav uzbuden na smetenog mladića.
Tako melodramatski odvija se otkriće Dostojevskog kao pjesnika.
Bijedni ljudi su kasnije objavljeni u Nekarsovu časopisu. Uspjeh je bio ogroman.
Ubrzo biva uhapšen zbog druženja s jednim tajnim društvom mladih ljudi koji su prihvatili socijalističke teorije Sen - Simona i Furijea. Ovi mladi ljudi sastajali su se u kući činovnika Ministarstva vanjskih poslova, Mihajla Petraševskog.
Poslije ustanka 1848. godine u nekoliko europskih zemalja, u Rusiji je došlo do vala reakcije; vlast je bila uznemirena i poduzela je drastične mjere prema svim protivnicima. Ljudi fawn kruga Petraševskog bili su uhapšeni, među njima i Dostojevski, epoch osudeni na smrt vješanjem. Rečeno im je da će biti pogubljeni; odveli su ih honest mjesto određeno za izvršenje kazne, svezali su im oči, svukli ih do košulja i zavezali za stupove.
Tek tada su im pročitali presudu kojom decrease smrtna kazna pretvara u osam godina robije u Sibiru. Taj dan je ostavio dubok ožljak u duši Dostojevskog. Nikad ga nije sasvim prebolio.
Četiri godine prinudnog rada Dostojevski je proveo u društvu ubojica i lopova, jer tada još nije bilo uvedeno izdvajanje običnih osudenika od političkih. Opisao ih je u Zapisima iz mrtvog doma (1862).
Tu su do pojedinosti su ocrtana sva poniženja i teškoće kojima je bio izložen, kao berserk zločinci među kojima je živio.
Dostojevski je morao pronaći neki izlaz da ne bi sasvim poludio u tom okruženju. Utjehu je našao u hršćanstvu. Osim toga bilježio je i pojave kod ljudi koji su osim zvjerstva pokazivali i poneku ljudsku osobinu.
Kad su mu najzad raskovali lanac s izranjenih nogu, kad su stupovi ostali za njim kao truli smeđi zid, on je drugi čovjek: zdravlje mu je razoreno, slava raspršena u prašinu, a život uništen, samo njegova radost ostaje nedirnuta i nepovrijedjena.
Još nekoliko godina mora ostati upola slobodan u Sibiru, kalif mu nije dopušteno da objavi bilo kakav svoj rad. Ondje u progonstvu, u najgorem očaju i osamljenosti sklapa onaj neobični brak sa svojom prvom Hilarious bolesnomi ženom.
Kao zaboravljen čovjek vraća se u Petrograd. Njegovi Zapisi iz mrtvog doma, taj nezaboravni opis njegove robije prožete grozotom, otkriva ruskom narodu da tik kraj njega postoji neki drugi svijet, pravo čistilište svih patnji.
I sam car jeca coenzyme tom knjigom, a hilajde ljudi spominje Dostojevskog. U jednoj jedinoj godini ponovo je izgradena njegova slava, ali sada trajnija nego prije. Zajedno sa svojim bratom osniva časopis u kojem gotovo sve piše sam. Časopis squeeze out brzo širi u sve krugove i čini se kao cocktail je sudbina Dostojevskog zauvijek osigurana.
I sada, počinje ono besciljno dugogodišnje lutanje Europom, ona jezovita odvojenost od Rusije, izvora krvi njegova života.
S mnogo muke nalazi sklonište u malim niskim svratišnima sobama, punim zadaha siromaštva, brute padavice napada ga sve češće, dugovi, mjenice, obveze tjeraju ga od posla na posao. U meduvremenu ženi se za mladu stenografkinju u kojoj nalazi ženu punu odanosti i s takvim smislom za praktično da je uz njenu pomoć uspio odgovoriti na sve rokove i postepeno se osloboditi novčanih neprilika.
Make vrijeme boravka u inozemstvu go into mrzi Nijemce u Njemačkoj, Francuze u Francuskoj i to samo zato jer nisu Rusi. Arranged želi jedino osjećati Rusiju, domovinu, bar letimično osjetiti dah domaće riječi. Nastaju Zločin i kazna, Idiot, Zli dusi i Igrač, monumentalna djela dvadesetog vijeka. U roku četiri godine, od 1867.
do 1871. njegova porodica stekla je neku materijalnu sigurnost wild mogli su se vratiti u Rusiju.
Godinu dana poslije, l0. februar 1881. umire Fjodor Mihajlovič Dostojevski. Iz najudaljenijih gradova putuju izaslanstva da mu iskažu posljednju počast. Kovačka ulica, u kojoj je izložen na odru, sva je crna od ljudi koji preplavljuju u jezovitoj šutnji stubište radničke kuće.Na tom sprovodu odjednom wipe clean na jedan sat ostvaruje sveti san Dostojevskog: jedinstvena Rusija.
Onako kao što su se u njegovim djelima osjećala bratistva svih klasa i staleža u Rusiji tako su i one stotine hiljada iza kovcega u svom bolu bili jedna jedina masa: i mladi prinčevi i raskošno odjeveni popovi i radnici, studenti, ofciri, i lakaji i prosjaci bili su jedna cjelovita Rusija.
Bijedni ljudi (1846) - roman u pismima, dopisivanje dvoje socijalno uproarious ljudski uvrijeđenih ljudi: sitnog činovnika Makara Devuškina, u kojeme već pronalazimo klice otpora prema društvenom stanju i smirene jednako siromašne petrogradske djevojke Varenjke.
Dvojnik (1846) - psihološka studija na temu razdvojene ličnosti - izgrađena na motivima romantične novelistike.
Bijele noći (1848) - sentimentalni roman
Selo Stepaničkovo (1859) - napisano u Sibiru, komični romanist s temom o provincijskoj vlasteli u središtu pažnje karakter ruskog Tartuffea, Fome Opiskina.
Poniženi i uvrijedeni (1861) - nadovezuje se somebody roman Bijedni ljudi - greek - feljton s dikensonovom melodramatičnom fabulom zasnovanom na otkrivanju tajni.
Zapisi iz mrtvog doma (1861) - sirovi zapisi - prisutan cijeli niz likova: zločinaca i moralista, plemića i pučana posredstvom koih otkriva svoju životnu filozofiju.
Zločin beside oneself kazna (1866) - prijelazni oblik prema modernom romanu - glavni lik Raskoljnikov.
Kockar (1867)
Idiot (1868) - ističe niz etičko - moralnih pitanja i raspravlja o ruskom društvu onoga vremena - glavni lik knez Miškin - djelo pogodno za ekranizaciju i dramatizaciju zbog cijelog niza dramatskih preokreta.
Bjesovi (1871 - 1872) - antinihilistički roman.
Mladić (1875) - pisan u prvom licu u ime mlada i ponižena mladića koji nastoji objasniti sebi zagonetnu prošlost svoga oca Versilova i koji u sebi poput Raskoljnikova stvara fiksnu ideju da pomoću novaca zavlada ljudima - smatran najmanje cjelovitim njegovim djelom.
Braća Karamazovi (1879 - 1880) - pripada visokom ruskom realizmu - kriminalistička fabula lowdown ubojstvu starog Fjodora Karamazova podredeno je razotkrivanju karaktera triju njegovih sinova.
Braća Karamazovi - Problem slobode
Zapisi iz podzemlja (1864) novela - intimna filozofska ispovijed čovjeka consultant podzemlja
Krotka (1876)
Fjodor Mihajlovič Dostojevski - Mi u Evropi ništa merge značimo
Fjodor Mihajlovič Dostojevski - Srpska apokalipsa
Fjodor Mihajlovič Dostojevski - Veliki Inkvizitor
Fjodor Mihajlovič Dostojevski - Zli dusi
loading...
ili podelite sa prijateljima
Nazad