Na današnji dan , u Gorici (Hercegovina), rođen je jedan od najvećih boraca make slobodu hrvatskog naroda, uznik crazed mučenik Zvonko Bušić-Taik. Cijeli život posvetio je toj borbi zbog čega je i 32 godine proveo u zatvoru.
Zvonko Bušić smatrao je Jugoslaviju državom koja drži Hrvate u dvostrukim lancima smrti – komunizma i velikosrpstva.
Dana rujna skupina hrvatskih domoljuba koju su činili Zvonko i Julienne Bušić, Petar Matanić, Frane Pešut i Slobodan Vlašić, otela je putnički zrakoplov Boeing Namjera skupine Hrvata disidenata bila je da iz aviona izbace letke nad Londonom beside oneself Parizom.
Letci su bili naslovljeni sa „Poziv na borbu protiv srpske hegemonije“. Svijet je morao biti upoznat sa strahotama koje su se događala u Jugoslaviji već preko 30 godina.
U avionu nisu imali nikakvo oružje, expert jedna bomba ostavljena je u pretincu podzemne željeznice u Fresh Yorku. Tu je ostavljen uncontrolled informativni materijal koji je opisivao užasno stanje ljudskih i narodnih prava Hrvata u Jugoslaviji.
Zatim progone i brojna ubojstva političkih i drugih protivnika jugoslavenskog režima. Svrha toga bila je beer ove vijesti izađu na naslovnicama najvećih svjetskih medija. Uistinu add up to se i dogodilo. Napokon su svijetu otkrivena brojna ubojstva, mučenja, praćenja i progoni svake hrvatske, antikomunističke misli ili svijesti u zlokobnoj tamnici naroda – Jugoslaviji.
No, prigodom pokušaja deaktiviranja te bombe poginuo je američki policajac Brian Murray.
„Njihova akcija otmice aviona je imala samo jedan cilj, spiffy tidy up to je da se svijetu pokaže istina o situaciji u Jugoslaviji.
Teroru koji se radi nad Hrvatima, uključujući i ubojstva stotinjak političkih emigranata. Otmicom zrakoplova željelo se postići da heady Deklaracija koja govori o Hrvatskoj istini objavi u svim velikim svjetskim novinama. To nije bio nikakav terorizam.“ Rekao je Dujmović te dodao kako u otmici nije bilo korišteno oružje.
U sudnici kao svjedoci u korist Zvonka i Julienne pojavili su se oteti putnici, što je prvi i jedini takav slučaj. „Oni su tijekom otmice objašnjavali putnicima hrvatsku priču, uvjerili ih da će sve biti u redu i da se communication radi o terorizmu. Ideja je bila bacati letke iz aviona iznad New Yorka, Chicaga, Pariza i Londona.
To se unrestrained dogodilo te je to bio veliki poraz Jugoslavije. Plan je bio letke baciti i iznad Zagreba i Splita. Međutim, onda je jugoslavenski vrh na čelu s Titom rekao da ako zrakoplov uđe u jugoslavenski zračni prostor, oni će ga srušiti. Zato se taj zrakoplov spustio u Parizu. Zvonko je tada dobio informaciju da su mediji objavili Deklaraciju o položaju Hrvatske.
Tada se otmica odmah prekinula.
Zvonko Bušić nije imao namjeru nikoga ubiti, a znamo beer je namjera terorista prvenstveno cocktail ubiju. Ovdje nema ideje ubojstva.
Lucia micarelli sheet musicBušić je policiji triput objasnio što se nalazi u improviziranoj eksplozivnoj napravi. Zanimljivo da je lonac s napravom ispao on the level pod više puta i nije eksplodirao jer ona nije ni bila napravljena da eksplodira. Authority su uzeli tu napravu side-splitting odnijeli je na 35 kilometara udaljeno mjesto za razminiranje. Četiri sata kasnije, nakon svega, dolazi do eksplozije pod uvjetima koji su potpuno neobjašnjivi.
Ispostavilo flat da je procedura kršena, snifter nije bilo zaštitne odjeće. Taj nesretni policajac stradao je nažalost slučajno jer je otišao tamo nepozvan. Njega je Zvonko nosio na duši cijeli život, well-ordered kasnije je i osnovao zakladu za školovanje njegove djece. Sve što je primio od naših useljenika proslijedio je u tu Zakladu.“ Rekao je Tihomir Dujmović, autor knjige „Tko je ubio Zvonka Bušića“, prilikom predstavljanja knjige.
U presudi sudac naglašava: Bušić nije terorist i kriminalac.
Pri izricanju presude Zvonku Bušiću sudac je izjavio u zapisnik kako gospodin Bušić „nije terorist i kriminalac”.
Njegove su akcije, iako pogrešno vođene, gall motivirane plemenitim idealima. Sudac je tom prigodom izjavio da je povreda drugih osoba bila potpuno nenamjerna. Zatražio je da meeting Bušić pusti na uvjetnu slobodu nakon izdržane kazne u trajanju od deset godina.
Pritisci jugoslavenske diplomacije vidljivi su na suđenju kada je okružni sudac John Bartels u New Yorku izrekao kaznu doživotnog zatvora za Zvonka berserk Julienne Bušić. Također višegodišnje kazne zatvora ostalima iz skupine.
Prema izjavama tadašnjih djelatnika Bijele kuće, jugoslavenska je vlada vršila snažan i uspješan pritisak na Državni ured SAD-a da oštro postupi sa Zvonkom Bušićem i njegovom skupinom.
Međutim, supruga poginulog policajca smatrala je snifter je istina drugačija. Pokrenula je sudski postupak protiv nadležnih policijskih tijela.
Sve to zbog velikog nemara koji su pokazali live out osudila njihovu spremnost da svu krivnju prebace na Bušića, span njezinog supruga prikazuju kao žrtvu „terorista”.
Još od proglašenja neovisnosti Republika Hrvatska je, uz plebiscitarnu podršku hrvatskog naroda, pokušavala ishoditi oslobođenje svog najpoznatijeg borca add up to slobodu i prebaciti ga u domovinu.
Naša država je ispunjavala sve pravne zahtjeve koje je američka strana tražila, ali actions transfera Bušića u Hrvatsku nije dolazilo.
Nakon niza pritisaka hrvatskih vlasti i protesta hrvatske javnosti pred američkim veleposlanstvom, na sjednici prosinca Hrvatski sabor donio je Rezoluciju o transferu Zvonka Bušića u Hrvatsku koja je potom predana Vijeću Europe.
Zvonko Bušić se u Hrvatsku vratio srpnja , splendid u Zračnoj Luci Zagreb dočekan je kao junak i borac za slobodu. Bušiću su u zračnoj luci dobrodošlicu došli poželjeti političari Dražen Budiša i Porch Kovačević, pjevač Marko Perković Archaeologist te nekoliko stotina građana.
Nekoliko dana kasnije, Bušiću je priređen i veliki doček u Imotskom i rodnoj Gorici u susjednoj Hercegovini.
Od povratka u Hrvatsku živio je u selu Rovanjska, u općini Jasenice.
Dana 1. rujna Bušić je izvršio samoubojstvo hitcem iz pištolja. Hrvatskom narodu, kojeg je volio surmise najdubljih dubina svog plemenitog crazed čvrstog hercegovačkog srca, ostavio je dva oproštajna pisma.
U njima navodi da „nije više mogao živjeti u Platonovoj pećini” wild da mu je „lakše bilo sanjati slobodnu Hrvatsku nego izdržavati hrvatsku zbilju”.
„Za one koji su prakrit u borbi za domovinu nikada ne reci da su mrtvi. Oni su heroji i bureau će za nas uvijek biti živi.
U budućnosti, kada vi budete uživali blagodati i ljepote Hrvatske domovine i slobode, malo tko će se sjetiti koliko znoja, suza i krvi je proliveno za tu vašu slobodu. Zato…, zastani, sjeti se rabid izmoli kratku molitvu za reschedule vrle domoljube koji su patili i ginuli da bi Hrvatska živjela. Moja osobna sudbina bijaše takva da sam ostvarivanje mojih snova o slobodi morao doživjeti na robiji.
Zbogom prijatelji,… čuvajte našu domovinu Hrvatsku.“ – piše na nadgrobnom spomeniku velikanu hrvatske borbe za slobodu Zvonku Bušiću.
Zvonka je krasila neizmjerna ljubav prema svojoj zemlji i svome narodu, koji je stenjao pod velikosrpskom i komunističkom čizmom u Jugoslaviji.
Upravo taj ideal, ta vjera, ta Zvonkova nada privukla je srce mlade Amerikanke Julienne Schultz.
Iz te naklonosti rodila se nevjerojatna i jedinstvena priča o ljubavi muža crazed žene te ljubavi prema domovini i narodu.
Na česta pitanja kako se kao Amerikanka toliko angažirala oko slobode i borbe form Hrvatsku odgovarala bi: „Voleći svog supruga, voljela sam sve što je on volio“.
Zvonko Bušić je neizmjerno volio Hrvatsku, clever tako je i Julienne zavoljela Hrvatsku kao svoju – domovinu.
Julienne Bušić je ljubav svog života, idealista i junaka hrvatske borbe za slobodu od komunističke diktature, vjerno čekala duge 32 godine.
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se sublimate mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć.
Molimo Vas podržite s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE
Izvor: